1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Šta je bilo sa "Baštom sljezove boje"?

Branko Ćopić nikada nije zaboravio svoju rodnu zemlju, iako je njegova zemlja zaboravila njega. U Hašanima, rodnom selu velikog književnika, nema više bašte sljezove boje, a kuća kao da je u klancu, ili na vrancu.

Stojisavljević pored razvalina Ćopićeve kuće ili onoga što je od nje ostalo.

Stojisavljević pored razvalina Ćopićeve kuće ili onoga što je od nje ostalo.

Branko Ćopić bio je čovjek koji je prije svega volio svoj zavičaj i svoju Bosnu i Hercegovinu. Bosanci i Hercegovci odužili su mu se tako, što su mu zapalili kuću i potrudili se da nestane svaki trag da je ikada živio i postojao. Nema djeteta koje je odraslo u bivšoj Jugoslaviji, a da nije napamet znalo izrecitovati barem dio Ježeve kućice, velikog pisca Branka Ćopića.

Staze Ćopićevog djetinjstva

Panorama Hašana

Hašani - Rodno mjesto Branka Ćopića

Sa Dušanom Stojisavljevićem, profesorom i prijateljem Branka Ćopića, posjetili smo kuću u kojoj je Ćopić rođen, odnosno ono što je od nje ostalo.

Stojisavljević kaže da njegova spaljena i srušena kuća simbolično pokazuje odnos onih ljudi koje je Ćopić volio i za koje je pisao. Kuću je spalila Armija BiH, a Srbi je ostavili da propadne i prepustili je zaboravu. Strašno je, kaže Stojisavljević, da niko ne osjeća potrebu da obnovi Ćopićevu kuću.

„Staze Ćopićevog djetinjstva kreću odavde, s ovog mjesta gdje mi sada stojimo. Ovdje lijevo, vidite, nema tu više ni sljeza, ni bašte. Ali, to je taj prostor u kojem Ćopić vidi rascvjetali sljez, u kojem on vidi pogled svog djeda Rade, i njegov život, sve bi to na neki način trebalo obnoviti, pa ako ništa drugo onda simbolično“, kaže on.

Ćopić je bio jugoslovenski pisac

Ironija sudbine je da međuentitetska linija između RS i Federacije prolazi tek 200 metara od njegove kuće. Stojisavljević ističe da se Ćopić nikada nije želio svrstati i da je cijeloga života ostao svoj.

„To što se sada javljaju neki pametnjakovići pa Ćopića svrstavaju i kažu on je Srbin, srpski pisac. Nije. Ćopić je bio jugoslovenski pisac. Ćopić je to pokazao kroz svoja djela i kroz svoju originalnost, kroz zadržavanje narodnog jezika. Za Ćopića nije bilo bitno ko je koje vjere, boje kože ili nacionalnosti. To je bio jedan svjetski čovjek.“

Ogorčen je na one koji su tokom rata vodili resore kulture i obrazovanja u RS. „Oni su govorili kako je Ćopić „crveni“ kako ne zaslužuje da bude u lektiri i da ne zaslužuje da se obilježava na nivou RS, to su takve karakteristike da čovjek treba da povraća na izjave takvih intelektualaca, ako ih se tako može nazvati“, ističe Stojisavljević.

Da nije bilo Branka i danas bi hodali kozjim stazama...

Starac Branko - Uvijek ostano neko ko upamti naša djela, ali i nedjela.

Starac Branko - Uvijek ostano neko ko upamti naša djela, ali i nedjela.

Za vrijeme dok su po njemu pljuvali pojedinci iz vlastitog naroda, Stojisavljević kaže da sa druge strane linije fronta nije o Ćopiću čuo ni jednu ružnu riječ. I ljudi u njegovim Hašanima zahvalni su Ćopiću što je proslavio njihovo selo. Da nam ne bi Branka, kažu, i danas bi hodali kozjim stazama. Jedan od njih je i starac Branko.

„Poznavao sam Branka dobro. Ne znam koliko puta je dolazio u moju kuću, kod moga oca. Nikada nije dolazio ovdje u Hašane a da ga nije posjetio“, ističe on. Tek kada mu Bosanci i Hercegovci obnove kuću pokazaće da im je stvarno stalo do ovog velikana koji im je dao toliko puno, a zauzvrat dobio toliko malo.