1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Šta danas znači biti pismen?

U BiH još ne postoje tačni podaci o broju informatički nepismenih ljudi. Mladi u toj oblasti ne zaostaju za evropskim prosjekom. Ali, poznavanje gramatike i pravopisa je nešto s čim se mnogi ne mogu pohvaliti.

Prepoznavanje slova i njihovo korištenje nije dovoljno da bi se danas neko smatrao pismenim, funkcionalna pismenost je imperativ u 21. vijeku. Ranija istraživanja su pokazala da je u BiH oko 30 posto funkcionalno nepismenih, što znači da svaki treći stanovnik nije u stanju da popunjava formulare, da u tekstovima pronalazi odgovore na pitanja, ili da se u pismenoj formi izrazi, kaže Tamara Pribišev Beleslin, profesorka Filozofskog fakulteta u Banjaluci.

Djevojčica za stolom na kojemu su knjige

Događa se da djeca iz škole izlaze s nedovoljnim znanjem i pismenošću u skladu s modernim vremenom

„Moramo više pažnje posvetiti generacijama koje dolaze. Dešava se da djeca, odnosno mladi iz škole izlaze, a da ne znaju popuniti upitnik ili protumačiti neki grafikon“, kaže Pribišev Beleslin.

Poznavanje slova više nije kriterijum pismenosti

Sve više se posljednjih decenija govori o informacionoj pismenosti. Iako se vezuje za informaciono-komunikacione tehnologije, ona primarno sadrži potrebu kod čovjeka da dođe do informacija, da ih procjenjuje, kritički sagledava i rukuje različitim podacima, ističe Pribišev Beleslin: „Kada se sve to uzme u obzir, pismenost je danas veoma kompleksna vještina, odnosno aktivnost ljudskog roda i čovjeka.“

Upravo zbog toga, teško je ocijeniti da li je neko pismen ili ne. Poznavanje slova više nije kriterijum. Prije stotinu godina pismenost je podrazumijevala mnogo manji broj aktivnosti, dok je danas informaciona pismenost neophodna.

Tanko znanje iz pravopisa i gramatike

Postavlja se pitanje i da li pismenost kao vještina podrazumijeva poznavanje osnovnih jezičkih pravila i pravopisa maternjeg jezika. Univerzitetski profesori i asistenti u BiH ističu da često obavljaju posao učiteljice. Asistent na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, Đorđe Tomić, kaže da je previše studenata koji „ne znaju koristiti osnovne alatke kod izražavanja. Od pravopisnih i gramatičkih pravila do pravila ophođenja i službenog komuniciranja. Da ne govorim o sposobnostima akademske diskusije.“

Đorđe Tomić

Đorđe Tomić: studenti prave previše pravopisnih i gramatičkih grešaka

Gramatičke i pravopisne greške su prečeste, ističe Tomić. Ukazivanjem na njih smatra svojom obavezom, iako su se te stvari već odavno trebale savladati.

„Tri semestra sam ispravljao novinarske tekstove studenata. Greške koje sam tu nalazio zaista su ozbiljne, čak i za osnovnu školu. Pisanje rječice 'ne' očigledno predstavlja veliki problem, zatim upravni i neupravni govor, interpunkcija itd.“

Kada se govori o ovoj temi, pogotovo na svjetski dan pismenosti koji se obilježava 8. septembra, nezaobilazno je pitanje kompjuterske pismenosti.

Da su znanja iz oblasti informatike neophodna velikom broju ljudi, potvrđuje i interesovanje za kurseve u kojima se uče osnove rada na računaru. Iako se odavno u bh. školama izučava informatika, iz godine u godinu je sve više polaznika na raznim obukama iz te oblasti.

„Iznenađuje nas što mnogo mladih upisuje osnovni kurs računara. Ove godine je duplo više zainteresovanih nego prošle godine. Među polaznicima ima mnogo onih koji su u nekim srednjim, četrdesetim i pedesetim godinama. Ali ipak mladi dominiraju“, kaže Mrko Popović, koordinator nastave u informatičkoj akademiji InfoArs u Banjaluci.

Prema njegovim riječima, osnovni razlog zbog kojeg neko upisuje takav kurs jeste zaposlenje, odnosno to što većina poslodavaca, bez obzira na vrstu posla, zahtijeva poznavanje rada na kompjuteru.

Djeca digitalna, a institucije analogne

Na osnovu tih pokazatelja moglo bi se zaključiti da mnogi još uvijek ne posjeduju osnovne informatičke vještine. Ali jedno istraživanje govori drugačije, bar kada je riječ o novim generacijama.

Ispitivanje kompjuterske pismenosti među učenicima osnovnih i srednjih škola u Banjaluci radio je tim profesora Fakulteta političkih nauka u tom gradu. Koordinatorka istraživanja, Tatjana Duronjić, kaže da je stepen kompjuterske, medijske i internetske pismenosti kod mladih izuzetno visok.

Majka s dvije male djevojčice pred laptopom

Današnja djeca odrastaju uz kompjuter i time automatski stiču digitalnu pismenost

„Zaključak je da su nam djeca digitalna, a institucije analogne. S te strane možemo biti zadovoljni, jer apsolutno ne zaostajemo za evropskim prosjekom. Međutim, tu postoji veliki jaz, kojeg treba premostiti, jer će budući stručnjaci veoma brzo ući u naše institucije koje nisu spremne za njihova znanja“, upozorava Tatjana Duronjić.

Autorka: Aleksandra Slavnić

Odgovorna urednica: Marina Martinović