1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Šovinistička svinja za 8. mart

Međunarodni dan žena: relikt davnih vremena? Ni slučajno, smatra Sara Hofman. Taj dan nam je potreban - ne samo zbog borbe za jednaka prava žena, već kao znak solidarnosti među ženama.

Ove godine ću sebi za Međunarodni dan žena da poklonim jednu sitnicu. Otići ću u neku od staromodnih robnih kuća, kupiti kasicu-prasicu i debelim flomasterom, velikim slovima na njoj napisati "Šovinistička svinja".

To mora da bude mala svinja, takoreći prasence, jer žena mora stalno da ga ima kod sebe. I kad god joj neki muškarac nešto „pametno“ dobaci, ona samo izvadi prasence i kaže - "plati". Time bi se izbjegla čuvena situacija, mrska svakoj ženi: muškarac nešto odvali, a mi, žene koje inače nemamo dlake na jeziku – ćutimo! Ćutimo, jer nam se jezik zavezao, zbog nevjerice da i godine 2015. tako nešto može da nam se desi i to u tako emancipovanoj Njemačkoj.

Anegdota 1: Prvi dan na novom radnom mjestu. Mlada žena sjedi u kancelariji sa kolegom. Treći kolega ulazi u prostoriju i gledajući u muškog kolegu pita: "Aaa, jel sad imaš sekretaricu?"

Šovinistička svinja je odlična ideja, jer spaja dvije oblasti u kojima emancipacija još slabo funkcioniše: ponižavanje žena kroz mušku demonstraciju moći - verbalno ili čak seksualno i činjenicu da muškarci zaista imaju veću moć – bolje pozicije i više novca.

Sarah Hofmann

Sarah Hofmann, autorica komentara

Anegdota 2: Kada je moja prijateljica, koja je uopšte došla na ideju o "Šovinističkoj svinji", istu pozicionirala na svoj kancelarijski sto, priđe joj jedan kolega i mašući sa novčanicom od 10 evra, kaže: "Za ovo bi htio paušalu."

Naravno, većina ovih anegdota u retrospektivi zvuči zabavno. Ali, ove činjenice to sigurno nisu:

Prema nedavnoj studiji Agencije za borbu protiv diskriminacije, više od polovine svih zaposlenih su doživjeli ili primijetili seksualno uznemiravanje na radnom mjestu. Svaku petu ženu je - protiv njene volje - dodirnuo kolega. Uprkos javnim apelima, žene svakodnevno seksualno uznemiravaju, na ulici, u metrou, …

Pogled širom svijeta otkriva strahote

S obzirom na pravnu diskriminaciju žena u zemljama kao što su Saudijska Arabija, masovna silovanja u Indiji ili sakaćenja ženskih genitalija u podsaharskoj Africi i drugim mjestima, situacija u Njemačkoj može možda da vas navede da samo zakolutate očima. Šta je to sa vama, drage žene? Pa možete da studirate šta želite, da imate karijeru - i da, čak možete da postanete i kancelarka!

Jeste. To je istina. Ipak, diskriminacija je u detaljima: žene u Njemačkoj zarađuju u prosjeku 22 odsto manje od muškaraca. To nas čini jednim od lidera u Evropi – po nepravednim platama. U Njemačkoj ima samo 13 odsto parova, vjenčanih i nevjenčanih, kod kojih žena zarađuje više od partnera. To znači da nam je prijeko potreban „Zakon o jednakosti plata“, baš kao i uvođenje kvota za žene u nadzornim odborima firmi (Zakon je upravo usvojen u Bundestagu - op. red.). Naime, učešće žena u upravnim odborima najvećih firmi u Njemačkoj je nedavno čak ponovo smanjeno - na samo 5,5 odsto.

Anegdota 3: Žena na rukovodećem položaju traži asistenta ili asistentkinju. Jasno je da je to ulaznica za svijet velikih karijera. Iza zatvorenih vrata šefica kaže: "Ne funkcionišem dobro sa ženama" - i posao i šansu daje muškarcu.

„Šovinistička svinja“ nije usmjerena samo na muškarce. Žene koje drugim ženama zapinju nogu, takođe igraju za muški tim: "Ja sam se sama izborila, zašto bi se to nekoj drugoj ženi serviralo na tanjiru." U većini profesija, još uvijek nema ženskih „klubova“.

Solidarnost je staromodna riječ - ne treba je zaboraviti

Anegdota 4: Mlada žena, dobro obrazovana i sa više godina iskustva, dobije dijete. Poslije godinu dana roditeljskog odsustva, ona odlučuje da pređe na pola radnog vremena. "Time je sebi zapečatila karijeru“, šapuću njene koleginice.

Da, tačno je da se karijera "prekida“ prije svega zbog djece. Zato što su prije svega žene te koje uzimaju roditeljsko odsustvo (muškarci ostanu u prosjeku dva mjeseca kod kuće), koje zatim prelaze na pola radnog vremena, koje sa sastanka jure kako bi djecu pokupile iz zabavišta .

Ali, da li nam to daje pravo da sudimo o tome kako žena treba uskladi posao i porodicu? Zar ne bi trebalo da apelujemo na očeve da preuzmu veću odgovornost - umjesto što ogovaramo koleginice?

Jedna od najljepših slika iz ranih dana ženskog pokreta je ova: Klara Cetkin i Roza Luksemburg marširaju, ruku pod ruku. One su znale da samo zajednički mogu politički nešto da postignu. I danas u Njemačkoj ima mnogo toga da se uradi. Drage žene, to možemo samo zajedno! Možda ovih dana neću kupiti samo jednu kasicu-prasicu da bih na njoj napisala „Šovinistička svinja“, već nekoliko. Žena, kojima mogu da ih poklonim - ima dovoljno.