1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Šešelj - profiter loših odnosa Beograd-Zagreb

Profiter zategnutosti odnosa Srbije i Hrvatske je Šešelj, ali on neće imati trajnog utjecaja na dvije zemlje, čija je normalizacija uslovljena razračunavanjem sa ostacima nacionalizma obje strane, ocjenjuju u Beogradu.

Iako je trenutno u žiži interesovanja javnosti, pitanje je koliko će se Vojislavu Šešelju i njegovim izjavama pridavati značaj kad prođe bura, koju je nakon što je pušten iz zatvora, izazvao u odnosima Hrvatske i Srbije. Ipak, u ovom trenutku lider radikala ima razloga da bude zadovoljan i likuje - dat mu je daleko veći značaj nego što ga objektivno ima na savremenoj političkoj sceni Srbije.

Odlukom da zbog njega donesu rezoluciju i deklaraciju, Evropski parlament i hrvatski Sabor podigli su Šešelju spomenik i "okačili mu lentu na rever nacionalizma", kaže u razgovoru za DW spoljnopolitički analitičar Boško Jakšić. Šešelju i njegovoj politici, dat je, kaže, značaj u trenutku kada se cijeli region bori protiv nacionalizma, protiv "jednog od najopasnijih oruđa vođenja politike i pravljenja političkih karijera".

"Mislim da je sadašnja politička statua Vojislava Šešelja blijeda sijenka u odnosu na ono što je nekada bila i u odnosu na zlokobnu radijaciju koju je širio. Zato je davanje značaja njemu potpuno kontraproduktivno. Ponovo je uvedena priča o njemu i u Srbiji, i na relaciji Beograd - Zagreb i Beograd – Zagreb - Sarajevo. Ne vidim korist od toga, osim za - 'domaću upotrebu’. Tu prepoznajem dio političke predizborne kampanje u Hrvatskoj. Imajući u vidu sva bolna iskustva ratova na ovim područjima, čudi me to korišćenje tuđih nacionalizama", kaže Jakšić.

Dodaje da Vučića "ništa ne bi koštalo" da se sa nekoliko rečenica ogradio od Šešeljevih izjava, ali i da nije siguran da bi to predupredilo poteze Zagreba, čije motive analitačari tumače na različite načine.

"Šešelj izvučen iz arhiva politike"

Premijer Srbije Aleksandar Vučić oštro je reagovao na potez Evropskog parlamenta i hrvatskog Sabora, a to je, kako se vjeruje, uzrokovalo odluku Zorana Milanovića da otkaže učešće na samitu u Beogradu. Reagovali su nevladin sektor i u Beogradu i u Zagrebu, a mišljenje nekih analitičara je da odnosi Srbije i Hrvatske - dugo nisu bili gori.

Aleksandar Vučić

Vučić je mogao i da se ogradi od Šešeljevih izjava...

Glavni profiter svega je Šešelj, koji je, kaže Jakšić, ovim "izvučen iz arhiva politike". "On je uspio. Ponovo se govori o nacionalizmu, aktualizirao je priču o Karlavcu i Ogulinu, a kada se u Srbiji o tome posljednji put govorilo?"

Postoji cijeli mozaik mogućih motiva za zahtjev Hrvatske da se Beograd ogradi od Šešeljevih izjava, a Jakšić ne isključuje mogućnost da je riječ o još jednom testiranju političkog zaokreta Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića.

"Sumnja ko su oni postoji i ovdje. Ipak, po politici koju sada sprovodi, Vučić je dosljedni - antiradikal. Šest godina pošto je formirana Srpska napredna stranka, to kao identitet nije dovoljno. Ali, ako u kompleksnim uslovima balkanske politike, krležijanske balkanske krčme, dođe neko sa strane i na tome insistira - to uvijek iritira. To je delikatno i mislim da je diplomatski prilično loše".

Motivi Beograda takođe unutrašnja politika

Ni zagrebačka ni beogradska politička elita nisu spremne da se razračunaju sa ostacima nacionalizma u svojim državama i sa devedesetim godinama i u dosluhu su sa ruljom, ocjenjuje dugogodišnji novinar beogradskog magazina NIN i nekadašnji glavni i odgovorni urednik nedjeljnika "Vreme" Zoran Jeličić.

"Problemi obje zemlje su na nivou rulje i na nivou elite - vlade i crkve. Zato mislim da su skriveni motivi ovog incidenta i sa jedne i sa druge strane - unutrašnja politika. Odbijanjem da ispune zahtjev Hrvatske, vlasti u Srbiji pokazuju ‘mišiće’ Hrvatskoj, imajući u vidu antihrvatski naboj prisutan u onome što nazivam ruljom. Cijela ova priča sa obje strane je neiskrena i u službi je onoga što se ocijeni kao korisno", objašnjava on u razgovoru za DW.

Ocjenjuje da se političke elite u Srbiji i Hrvatskoj ne osjećaju sigurno, jer ne rješavaju suštinske - pravne, ekonomske i socijalne probleme u svojim državama. "Igre kao što je ova oko Šešelja zapravo su skretanje pažnje sa neuspjelih pokušaja da se rješavaju ključne interne stvari, a većina ljudi vapi da živi u pravno uređenoj državi koja ima ekonomski prosperitet".

Budući odnosi Hrvatska-Srbija

Odnosi Srbije i Hrvatske neće biti određeni aktuelnom "incidentnom situacijom" kaže Boško Jakšić, koji vjeruje da će oni zavisiti od odluka Haškog tribunala o tužbama Hrvatske i Srbije za genocid. "Ono što manje-više javno priželjkuju i u Zagrebu i u Beogradu, jeste to da obje tužbe budu odbijene. To je jedina mogućnost da se krene u normalizaciju odnosa. Ako neko dobije, a onaj drugi izgubi, to će na duži rok biti jako loše".

Franjo Tuđman i Slobodan Milošević

Duhovi prošlosti...

Jeličić, međutim, nije ubijeđen da je suština odnosa Srbije i Hrvatske u Haškom tribunalu. "Osporavanje evenutalnih odluka iz Haga bilo bi, kao i Šešelj, iskorišćeno za jednokratnu, rekao bih marketinšku upotrebu", kaže on, ocjenjujući da Beograd i Zagreb nisu nikada suštinski poboljšali odnose.

Jeličić primjećuje da sve što se dešava na relaciji Beograd - Zagreb ima uticaja na cijeli region, prije svega na BiH. "Bosna i Hercegovina je u paklu nerazrješenog statusa i neodređene budućnosti. Takvo stanje je posljedica, a izvorni krivci su Hrvatska i Srbija. Beograd održava specijalne odnose sa Republikom Srpskom, ali nisam siguran ni da se Hrvatska odrekla onoga što je u BiH željela za vrijeme Tuđmana".

On vjeruje da normalizacija odnosa nije moguća bez otklanjanja ključnih uzroka onoga što se dešavalo u prošlosti. "Aktuelne vlasti ni Srbije ni Hrvatske u tom smislu nisu pokazale beskompromisnu spremnost. To će se desiti u nekim srećnijim vremenima i okolnostima, kada se iznjedre neke ozbiljne državotvorne politike u obje zemlje”, zaključuje Zoran Jeličić.