1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Šanse na osudu prestupnika male

Krivični zakonik u Njemačkoj predviđa dobru zaštitu za žrtve napada kakvi su bili u Kelnu. Problem je samo što će to biti teško dokazati, kaže pravnik Nikolaos Gazeas.

DW: Herr Gazeas, i pored toga što je policiji uspjelo da identifikuje 16 osumnjičenih, čini se komplikovanim pronaći većinu počinitelja napada na žene ispred Željezničke stanice u Kelnu tokom novogodišnje noći. Time prije što se pominje grupa od 1.000 muškaraca arapskog ili sjevernoafričkog porijekla, koja je te noći bila na stanici. Izgledi da se većina njih identificira su praktično ravni nuli ili?

Gazeas: To jeste tako. Posebno su mali izgledi da se oni adekvatno osude.

Šta je neophodno za krivično gonjenje u slučajevima masovnog seksualnog napastvovanja, koji su još povezani sa pljačkom ili džeparenjem?

Ovdje se moraju razlikovati neke stvari. Za krivično gonjenje, odnosno pokretanje istražnog procesa je dovoljna tzv. početna sumnja. To znači da postoje istinske polazne tačke za krivično djelo. Državno tužilaštvo i policija na primjer imaju razlog da pretpostave, ako se utvrdi da je neka od tih osoba te noći bila ispred Železničke stanice u Kelnu, kako je ona mogla biti umiješana u napade na žene. U tom slučaju se može pokrenuti istražni postupak protiv te osobe. Sasvim je drugo pitanje, šta je sve potrebno da bi se nekome moglo dokazati nedjelo i da bi on mogao biti osuđen. Upravo je prilično problematično to sve dokazati jer su tokom novogodišnje noći vladale prilično haotične prilike.

Da li bi moglo doći do osude konkretnih osoba, kako to sve izgleda?

Deutschland Nikolaos Gazeas Kölner Strafrechtsexperte

Nikolaos Gazeas

Toj osobi se mora dokazati da je počinila konkretno nedjelo, na primjer, konkretnu krađu ili da je seksualno maltretirala recimo gospođu Mueller. Ako osumnjičeni ne prizna počinjeno nedjelo, onda se on mora suočiti sa dokazima da ga je počinio. Pored video-snimaka, u dokazni materijal se ubrajaju izjave svjedoka. To su žena koja je maltretirana ali i neka druga osoba koja je gledala šta se dešava sa gđom Mueller. Svjedoci onda moraju dokazati da je u tom konkretnom slučaju počinitelj bila upravo ta osoba a ne neka druga. Morate uzeti u obzir da tokom novogodišnje noći nisu samo počinioci bili pod dejstvom alkohola već i ova ili ona žrtva ili svjedok. Time se smanjuju izgledi da se oni tačno mogu sjetiti kako je izgledao počinilac. Dok god postoji sumnja da je neka osoba zaista počinilac, sudija tu osobu ne smije osuditi. I kada na kraju podnošenja svih dokaza sudija nije ubijeđen da je određena osoba zaista počinila krivično djelo, važi maksima: presuditi u korist optuženog.

Da li je to pravedno prema žrtvama?

Ma kako to bilo otrježnjujuće i razočaravajuće za žrtve tih strašnih napada u novogodišnjoj noći pravilno je da se u slučaju nepostojanja nedvosmislenih dokaza donese odluka u korist optuženog. Taj fundamentalni temelj pravne države ne bismo smjeli prekršiti. Upravo u ovakvim slučajevima moraju važiti pravila pravne države. Mi sada ne smijemo popustiti iskušenju i odstupiti od svojih principa.

Počinitelji su očito migranti, bilo da se radi o izbjeglicama kojima je priznat status ili su u postupku za dobijanje azila, imaju Duldung ili se već duže vremena nalaze u Njemačkoj, možda čak i sa njemačkim državljanstvom. U kakvoj vezi je njihov status sa mogućnošću da budu osuđeni?

Sa pitanjem krivičnog gonjenja i eventualne osude pred sudom njihov status nema nikakve veze. Pred zakonom su svi ljudi isti. Prema svima se postupa na isti način. Status boravka koji imaju mogao bi biti relevantan tek u drugoj fazi, kada se osoba recimo identifikuje i pravosnažno osudi. Kod teških krivičnih djela može uslijediti izgon.

Za koje grupe izbjeglica ili migranata bi mogao važiti izgon?

Još uvijek je veliko pitanje da li su počinitelji izbjeglice. Bez sigurnih pokazatelja nije pametno to tvrditi. Pravno gledajući, situacija je ovakva: Ako bi se pokazalo da su počinitelji izbjeglice, koje imaju azil u Njemačkoj i da im u slučaju izgona prijeti nehuman tretman ili opasnost po život, oni se ne bi tek tako mogli prognati. Naš Ustav i međunarodno pravo to ne dopuštaju.

Smatrate li da je potrebno mijenjati zakon nakon događaja u Kelnu?

Ne smatram. Njemački krivični zakonik pruža dovoljnu zaštitu od takve vrste napada. Za krivična djela, koja su se desila u Kelnu, zakon ionako predviđa kazne zatvora. To važi kako za kvalifikovanu pljačku tako i za seksualne nasrtaje. Kod seksualnih delikata imamo međutim problem, što hvatanje i pipanje po grudima, zadnjici ili podvlačenje ruku pod suknju nije kažnjivo kao seksualni delikt. Zakon kažnjava samo ako su u pitanju ozbiljniji seksualni delikti. Tu se sada radi o tome kako će oni biti vrednovani. To se mora vidjeti u svakom konkretnom slučaju. U slučaju napada na žene u Kelnu, od kojih su neki bili masovni, bi se već moglo u određenim slučajevima poći od toga da je ta granica prekoračena, što znači da bi moglo doći do većih zatvorskih kazni, ako se nedjela dokažu. Problem je samo što su izgledi da se ona dokažu mali. Stoga se od pravosuđa ne smije puno očekivati jer bi se mnogi mogli razočarati.

Nikolaos Gazeas je advokat iz Kelna, specijaliziran za slučajeve krivičnog gonjenja. Radi i na Univerzitetu u Kelnu.

Razgovor vodio: Christoph Hasselbach.

Preporuka redakcije