Đukanović se ponovo povlači iz politike

U nekoj drugoj zemlji ta vijest ne bi bila tako brizantna: predsjednik najjače stranke i istovremeno premijer, nakon tijesne pobjede na izborima ne želi više biti mandatar za sastav nove vlade. U Crnoj Gori je ta vijest primljena sa čuđenjem. Nakon 27 godina, kao funkcioner Komunističke stranke, premijer i predsjednik, Milo Đukanović više neće biti subina male balkanske zemlje i neće upravljati sa njenih 625.000 građana.

To nije novost. Đukanović se već dva puta zvanično povlačio iz politike. Prvi put je to bilo u oktobru 2006. godine. Već u februaru 2008. godine je ponovo bio premijer. Ista slika i 2010. godine: Đukanović podnosi ostavku i „pravi mjesto za nove generacije", kako je tada rekao. To mjesto je lično zauzeo ponovo 2012. godine i to kao premijer.

Natezanja u borbi za vlast

Nakon parlamentarnih izbora održanih polovinom oktobra, u zemlji je nastala pat pozicija. Iako je njegova Demokratska partija socijalista (DPS) osvojila većinu mandata, Đukanović nije nikada bio sporniji. Sa 36 od ukupno 81 mandata, Đukanoviću nedostaje apsolutna većina. Tri opozicione grupe i stranka koja je ranije bila bliska vladi, koji su prije izbora promijenili stranu, ukupno umaju 39 mandata.

Veliku ulogu u borbi za vlast mogu imati i manjinske stranke Bošnjaka, Hrvata i Albanaca koje su su do sada smatrane „prirodnim partnerom" Mila Đukanovića.Tome treba dodati dva mandata satelitske partije DPS-a. Sa ukupno šest mandata bi se glasovi poslanika mogli pobrinuti za tijesnu većinu od 42 mandata. Takva većinska vlada je veoma upitna i opozicija marljivo radi na tome da je potkopa. Ona predstavnicima manjina nudi premijersku poziciju samo da se otarasi Đukanovića.

To znači da je politička cijena malih partija za lojalnost u Crnoj Gori porasla. Možda je to za Đukanovića razlog da mjesto ustupi vjernom partijskom vojniku Dušku Markoviću. Mnogi bivšeg premijera i direktora tajne službe smatraju lojalnim i diskretnim. Tako bi „prirodni saveznici" mogli sudjelovati u vladi bez da se izlože optužbama opozicije da su u službi autokrate.

Đukanović će i dalje ostati na mjestu predsjednika stranke. Svako ko poznaje lokalne običaje zna da će Đukanović i dalje vladati iz sjene. Vladajuće partije u bivšoj Jugoslaviji su najvažnija interesna udruženja, zavodi za zbrinjavanje i zapošljavanje partijskog članstva, porodice, rođaka i prijatelja ali i generatori moći.

Vladavina iz sjene

Posmatrano vanjskopolitički je Đukanović garant za vezu male balkanske zemlje sa NATO-om i njeno približavanje EU. Na geopolitičkoj šahovskoj tabli bi mala država, smještena između nepristupančnih planina i Jadranskog mora, mogla privući veću pažnju. Razlog je novo rivalstvo između Rusije i Zapada. Zbog toga Đukanović sebi može priuštiti mnogo više u svojoj ponekad autokratskoj vladavini, nego što to zapadne demokratije obično tolerišu. Sve dok dio opozicije pokazuje tradicionalnu crnogorsku ljubav prema Rusiji, Đukanović će i dalje biti „prozapadni političar".

Njegovo veliko bogastvo, njegov vladajući klan i čvrsta uzda kojom upravlja medijima na unutrašnjopolitičkom planu smetaju i mnogim njegovim pristalicama. Međutim, alternative nema. Uprkos svemu, on će i narednih godina kao i ranije biti okosnica moći u Crnoj Gori. Pri tome je sasvim svejedno da li će se 2018 ponovo kandidovati za predsjedničku poziciju i po Putinovom principu šetati između najvažnijih pozicija u državi ili će o svemu odlučivati iz sjene. Čak i kad Duško Marković uskoro zauzme premijersku dužnost, on, kao uostalom niko u Crnoj Gori, neće tek tako proći pored Mila, kako Đukanovića zovu i prijatelji i neprijatelji.