1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Čije je Obilićevo – čiji je Mejdan?

U ratno vrijeme većina naziva mjesnih zajednica, ulica i trgova u Banjaluci je promijenjena. Tako se naprimjer, mjesne zajednice Mejdan, Budžak ili Gornji Šeher danas zovu Obilićevo, Lazarevo i Srpske Toplice.

Mijenjanje naziva – volja građana ili brisanje tradicije?

Mijenjanje naziva – volja građana ili brisanje tradicije?

Veliki dio mjesnih zajednica, ulica i trgova u gradu Banjaluci su tokom rata dobili nova imena. Jedni smatraju da se radi o volji ljudi koji u tim dijelovima grada žive, dok drugi insistiraju da su tadašnje vlasti htjele obrisati identitet Banjaluke. Slobodan Popović, nekadašnji odbornik u Gradskoj skupštini i potpredsjednik SDP-a ogorčen je tim odlukama. On ne štedi riječi u kritici tadašnjih gradskih vlasti, a odluke koje su donijeli naziva anticivilizacijskim. "Najveća šteta koja se mogla desiti, ne materijalna, nego ljudska, istorijska, civilizacijska, demokratska, je ta što ste na silu to promijenili ne pitajući ljude koji tu žive. Valjda oni imaju pravo da kažu hoće li da im se mjesna zajednica zove Mejdan ili Obilićevo. Hoće li da im se mjesna zajednica zove Hiseta ili Kočićev vijenac?", pita se on.

Samo tri ulice sa bošnjačkim nazivima

Vesna Granić-Balić i Fuad Balić.

Vesna Granić-Balić i Fuad Balić.

Jedan od građana koji se uporno bori da se vrate stari nazivi banjalučkim ulicama i naseljima je Banjalučanin Fuad Balić, bivši direktor Narodne univerzitetske biblioteke i Kulturnog centra Banski dvor. Prema njegovim podacima, od 461 ulice u gradu nazive iz srpskog korpusa nose njih 378, iz hrvatskog 20 a iz bošnjačkog tri. Ostale ulice imaju geografske toponime. Njegova supruga, Vesna Granić Balić, kaže da još uvijek ima problema da nauči sve nove nazive. "Ni danas se ne snalazimo u vlastitom gradu poslije izbivanja od šest godina jer su promijenjeni nazivi čak i naselja, tako da recimo Lazarevo, mi ni ne znamo koje je to naselje. Je li to Mejdan ili Budžak kako se to ranije zvalo", ističe Vesna.

"Srpske Banje"

Fuad u šali kaže da je naziv Srpske Toplice „pogrešan“. "U prvom redu Toplice su hrvatska riječ, prema tome moglo se zvati Srpske Banje ako su htjeli da bude doslovno u smislu srpskog pravopisa!", kaže u šali Fuad. On tvrdi da ovaj primjer pokazuje svu apsurdnost promjena naziva koji su se desili. Kaže da mu najteže pada kada u Banjaluku dođu stari Banjalučani na odmor ili posjetu porodicama. Zamjeraju mu, kaže, što se Banjalučani više ne trude da se iniciraju odluke za povratak starih imena.

Nema istorijskih korjena

Slobodan Popović

Slobodan Popović

I Popović kaže da ne postoje nikakvi istorijski razlozi da ta naselja, odnosno mjesne zajednice, imaju imena koja danas imaju. "Ovdje nikakvih korijena nema. Jer ne možete reći da se Gornji Šeher nekad zvao Srpske Toplice pa ga neko promijenio u Gornji Šeher pa ga sad ovi ponovo promijenili u Srpske Toplice, onda bi čovjek mogao da nađe i neko opravdanje suvislo. Ali na ovakav način nema tu opravdanja. To je jednostavno urbicid nad jednom urbanom sredinom", navodi on. Popović tvrdi da se time šalje poruka da se želi obrisati banjalučka istorija.

Neki stari nazivi voljom građana vraćeni

Marica Slavnić

Marica Slavnić

Marica Slavnić, v.d. načelnika Službe za poslove Skupštine grada i gradonačelnika, tvrdi da nema nacionalne diskriminacije i da su nazivi mjesnih zajednica dodijeljeni po demokratskoj proceduri i da su izraz volje Banjalučana. "Promjene naziva bile su izraz volje građana koja je iskazana demokratski putem referenduma i organi lokalne vlasti su samo izvršili proglašenje naziva tih mjesnih zajednica i izvršili objavu u Službenom glasniku Opštine Banjaluka". Ona tvrdi da će, ako Administrativnoj službi grada stigne zahtjev za vraćanje naziva po propisanoj proceduri, nazivi biti i vraćeni. Čak tvrdi da je do toga već u nekoliko slučajeva i došlo. Slavnić dalje navodi da se iz toga vidi da u odlukama o mijenjanju naziva nema nacionalističkih pobuda. "Primjer za to je što je mjesnim zajednicama Debeljaci i Šargovac, koji su promijenili ime, vraćen naziv 2006. godine, što znači da nema govora da se radi o toj vrsti razloga", pojašnjava Slavnić.

Novi nazivi zbunjuju ljude

Prema mini anketi, koju smo napravili na ulicama Banjaluke, oko 25 odsto građana je za to da ostanu novi nazivi, dok su ostali za vraćanje starih. Jedan Banjalučanin kojeg smo pitali je za ostanak naziva, a svoje mišljenje ovako obrazlaže: "Neka ostanu ovi nazivi. I tamo su mijenjali nazive. Više ima tamo nacionalnih naziva. Mi smo izmijenjali već dosta toga. Tamo nije ništa promijenjeno". Drugi pak Banjalučanin smatra da bi trebalo vratiti stare nazive jer novi samo zbunjuju ljude. "Bilo bi bolje da se vrate nazivi. Miješam te nazive, nekad kažem po novom a nekad po starom". Treći Banjalučanin, po nacionalnosti Srbin, je za vraćanje naziva. "Ja uvijek kažem da idem u Budžak a ne u Lazarevo. Šta je Lazarevo i kakve veze ima sa Banjalukom", pita se on.

Povodom ovog teksta javio nam se slušatelj i posjetilac naše internet stranice Nedžad Fazlić. On pored ostalog piše:

"Konacno da se neko sjetio pomenuti ono sto boli sve nas bivse Banjalucane koji smo bili prinudjeni napustiti/istjerani iz naseg grada. Kao rezultat urbicida imamo sada situaciju da kada dodjemo kao turisti u nas grad budemo pominjani cijelo vrijeme da grad vise nije onaj stari, predratni (svjestan sam da nista vise nije isto) posto novi nazivi ulica i dijela grada cine da se osjecamo izgubljeni u svom gradu ili kao da se nalazimo tamo negdje u Srbiji. Autobuska linija Lazarevo- Obilicevo u B.Luci bila bi smijesna da nije tuzna, bar za nas bivse Banjalucane. Tuzno i primitivno pokusavanje ubijanja grada pretvarajuci ga nasilno u grad jednog naroda u republici jednog naroda (kako i samo ime kaze) uz jednog vodju- nesto me previse asocira na Njemacku iz tridesetih i cetrdesetih godina proslog vijeka. Nadam se da ce doci vrijeme kada ce se sadasnje pristalice takve politike stidjeti kao sto su Nijemci radili nakon Drugog svjetskog rata. Doduse i zato su potrebne neke druge kulturne i moralne pretpostavke za koje nisam siguran da postoje na nasim prostorima."