1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Četrdeset godina od uspostave veza izmedju Njemačke i Izraela

Dvadeset godina je trebalo da prodje od kraja drugog svjetskog rata i stravičnog holokausta nad Jevrejima da bi Njemačka i Izrael uspostavili dilomatske odnose. Na današnji dan prije četrdeset godina su diplomatske veze ponovo uspostavljenje, što nije automatski značilo da su odnosi dviju zemalja postali normalni. Kojim pravcem treba da krenu ove dvije države u budućnosti? Komentar Petera Philippa.

Njemačko izraelski odnosi će uvijek imati poseban karakter, naglasio je danas i njemački kancelar Gerhard Schröder

Njemačko izraelski odnosi će uvijek imati poseban karakter, naglasio je danas i njemački kancelar Gerhard Schröder

Tokom proteklih četrdeset godina se uvijek diskutovalo o tome u kojoj mjeri se odnosi Izraela i Njemačke mogu ocijeniti atributom «normalni». U Njemačkoj su to pitanje potegli ubrzo nakon uspostave diplomatskih veza. U Izraelu na to odmahuju rukom smatrajući da s obzirom na holokaust treba da prodje još dosta vremena da bi se govorilo o normalnim odnosima.

U Njemačkoj se u medjuvremenu govori o dobrim odnosima, ali i odnosima koji su nešto posebno. Tu su pomalo iznenadjeni time da današnji jubilej ne privlači posebnu pažnju javnog mnijenja u Izraelu. Za Izraelce su diplomatski odnosi postali neka vrsta rutine.

Bila bi ipak greška kada bi se u Njemačkoj tvrdilo da su ti odnosi već sada normalni. Posljedice genocida nad Jevrejima će još dugo biti prisutne. istovremeno se ti odnosi ipak mijenjaju s vremenom i ovo je trenutak da se o njima razmisli na trezven način.

Zašto je Njemačka nakon rata željela da se veze sa Izraelom uspostave što je prije moguće? Zato što se očekivalo da će se na taj način podići ugled u očima medjunarodne zajednice. Kasnije su te veze bile važne jer je Izrael postao domovina za brojne preživjele žrtve holokausta, medju njima su bili i brojni Jevreji iz Njemačke. Susreti s Jevrejima, žrtvama nacizma, bili su važan dio političkog i društvenog odgoja.

Na vanjskopolitičkom planu to nije donosilo uvijek korist - prvenstveno u odnosima Njemačke s arapskim zemljama. Skoro bezrezervna podrška Izraelu proizilazila je kao obaveza zbog njemačke istorije, ali je shvatana kao antiarapski stav. Dugo je trajalo dok su Arapi shvatili da u njemačkoj obavezi prema Izraelu nema ništa što bi bilo usmjereno protiv njih.

Ova obaveza, medjutim, mora da se ispuni prema žrtvama i preživjelima iz vremena holokausta, ne prema ovoj ili onoj politici sadašnje izraelske vlade. Generacija preživjelih u Izraelu polako izumire, baš kao i generacija počinilaca zločina u Njemačkoj. Upravo zato je potrebno da se odnosi Izraela i Njemačke ponovo definišu - i to kao normalni, u pravom smislu te riječi.

Sve više Izraelaca počinje da te veze vidi u tom svjetlu. Nijemci će jednog dana u Izrael ići samo zbog sunca, plaža i posjeta svetim mjestima. Svoj zadatak u političkoj borbi protiv rasizma i ekstremizma će morati da odrade i bez pomoći iz Jerusalima.