1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Ćuti, dobro je da imaš posao...

Plate koje kasne mjesecima, prekovremeni (neplaćeni) rad, nepostojeći godišnji odmor, minimalci. O svakodnevnom kršenju Zakona o radu u Srbiji zaposleni uglavnom ćute – kako ne bi ostali i bez tog, kakvog-takvog, posla.

Marija svakodnevno šeta između skupih komada namještaja. Ormari i kreveti koštaju i po nekoliko stotina hiljada dinara. Ona ih prodaje. Međutim, u poznatom lancu salona namještaja u kome radi (pravo ime poznato redakciji), Marija prima svega 20.000 dinara mjesečno. I to sa zakašnjenjem. „Imam tri dana odmora godišnje, a u toku sedmice samo mi je nedjelja slobodna! Radimo i prekovremeno, ali nam to nije plaćeno“, priča rezignirana žena iz centralne Srbije.

Čemu služi Zakon o radu?

Kada je nezaposlenost skoro 30 odsto, koliki je i udio sive ekonomije, radnici su prinuđeni da ćute i trpe, kako i oni ne bi ostali bez posla. Sa jedne strane, država poslodavcima toleriše kada ne isplaćuju zarade i ne uplaćuju poreze i doprinose – ta velikodušnost lijepo se vidjela na primjeru Simpa iz Vranja. S druge strane, radniku se ne prašta ako kasni na posao ili ne izvršava svoje obaveze. Gazde to kažnjavaju otkazom!

Država, da bi dobila ono što joj pripada, može da blokira račun poslodavcu, ukoliko izbjegava plaćanje poreza, ali nema efikasan mehanizam da zaštiti radnika, ako mu kasni plata. Osnovno pitanje je čemu, ili bolje rečeno, kome služi "Zakon o radu" kada se ni njegove najbanalnije odredbe – da neko radi i za to bude adekvatno plaćen – krše svakodnevno i masovno?

Malerinnen bei der Arbeit

Savezu samostalnih sindikata Srbije priznaju da u takvim situacijama ne mogu mnogo da pomognu radnicima. Država gleda poslodavcima kroz prste zbog velikog broja nezaposlenih, kaže potpredsjednik tog sindikata Zoran Mihajlović. „S druge starne, ima i zaposlenih koji su takođe tolerantni prema poslodavcu, jer znaju da će teško naći drugi posao. Ako bi kojim slučajem tužili poslodavca, onda može da se pokrene stečajni postupak, a to znači da i oni gube radno mjesto“, kaže Mihajlović za Dojče vele. „Jednostavno, mi smo u začaranom krugu. Poremećeno je tržište kapitala, mnogo je ljudi koji traže posao i poslodavci to zloupotrebljavaju.“

Na bahatost poslodavca nedavno je ukazala i jedna novinarka televizije Pink. Ona u otvorenom pismu, upućenom vlasniku te televizije Željku Mitroviću, pita zašto zaposleni ne primaju plate već mjesecima. Za razliku od radnice iz salona namještaja, novinarka se „drznula“ da vlasniku pomenute nacionalne televizije, koji zarađuje milione od rijaliti-šou programa kao što je „Farma“, ali i od emisija u kojima su glavne zvijezde oskudno odjevene pjevaljke, javno kaže da je pogazio jednu od osnovnih odredbi Zakona o radu – da zaposleni ima pravo na novčanu nadoknadu.

Tuži, pa sjedi i plači

Fassadenreiniger bei der Arbeit in Belgrad Serbien

U slučaju neisplaćenih zarada, radnik može da prijavi poslodavca inspekciji rada ili da ga tuži, ali ti sporovi obično traju godinama. Svakako da postoji i bolji način da zaposleni ostvari svoje pravo, kaže predsjednik Unije poslodavaca Srbije Nebojša Atanacković i navodi primjer Rusije gdje se firma automatski zatvara ukoliko radnici ne prime platu tri mjeseca. „U rashodima koje ima poslodavac, plata radnika mora da bude prioritet. Često se dešava da poslodavac ispunjava prvu obavezu – da jednom mjesečno uplaćuje doprinose na minimalac, ali da kasnije ne isplaćuje i platu“, kaže Atanacković za Dojče vele.

Ima firmi, dodaje on, koje ne mogu da naplate svoja potraživanja – ponekad im duguju i državni subjekti – pa je apsurdno da plate svoja dugovanja. „Veliki broj privrednih subjekata se gasi, jer nije u stanju da posluje, a za to je često kriva država“, zaključuje predsjednik Unije poslodavaca Srbije.

Autor: Vladimir Minić, Beograd
Odgovorna urednica: Jasmina Rose