Život za malo novca

Horst Ajhorn u dnevnoj sobi svira na gitari. Džez muzika je uvijek bila njegov hobi i sada povremeno svira u jednom kafiću sa mladima. Prvi put je taj 75-togodišnjak u grad Gerlic došao sa suprugom za sedamdeseti rođendan. Oboje su bili oduševljeni gradom.

„Oboje smo primjetili da su ljudi ovde veoma otvoreni. To je bio jedan od razloga što smo došli ovdje, tako nešto nismo imali prilike da doživimo na zapadu. Nakon 2-3 dana smo odlučili da prodamo našu kuću i preselimo se u Gerlic", priča Horst.

Bračni par Ajhorn sada stanuje u centru Gerlica, u stanu od 140 kvadrata sa visokim stropovima koji je opremljen namještajem od orahovog drveta. Sa balkona se gleda u vrt sa holivudskom ljuljaškom. Koliko košta takvo zadovoljstvo? Dagmar Ajhorn ne želi ni da priča o stanarini. Toliko je mala.

„Ovakav stan je moj muž imao u Diseldorfu prije 30 godina i plaćao ga 2.000 maraka bez grijanja. Ovakvo nešto nigdje drugo ne bih mogla sebi priuštiti.“

Mnoštvo prazih stanova

U Gerlicu su stanarine jako niske zato što je u centru grada još oko 5.000 stanova prazno. Možda je to razlog što se godišnje oko 300 penzionerskih parova sa zapada Njemačke seli u Gerlic. Poput bračnog para Ajhorn koji se u novoj okolini savršeno snalaze.

U hesenskom selu gdje su ranije živeli, naviše im je nedostajala kulturna ponuda a u Gerlicu idu u pozorište, na koncerte, sviraju na gradskim feštama, voze bicikle. I sami učestvuju u radu pozorišta. Za svoj novi grad angažuju se na još jednom planu.

„Mi smo oduševljeni Gerlicom. Upravo zato pravim reklamu gdje god mogu". Naime, na njihov poziv, sve više prijatelja i poznanika dolaze da žive Gerlicu.