Šta očekuje pripadnike njemačke vojske u Kongu?

Ako bude sve teklo po planu, onda će njemački vojnici malo vidjeti od Kongo. Većina od 750 pripadnika Bundeswehra će biti stacionirano u mjestu Gabun i samo u neophodnim situacijama i na određeno vrijeme će odlaziti u glavni grad Kinšasu i njegovu okolinu. Tamo vlada predsjednika Kabile drži sve pod kontrolom. Albert Konse, politički direktor UN-ove misije u Kongu, situaciji u Kinšasi, hvali sljedećim riječima.

„ To je grad koji je sigurno manje opasniji od ostalih glavnih gradova u Africi kao što su Lagos ili Johanesburg. Stanovništvo je prijateljski raspoloženo prema evropljanima. Čovjek se tokom dana ulicama može slobodno kretati“.

Onda se postavlja pitanje, zašto bi evropske trupe trebale osiguravati održavanje izbora u Kongu?. Albert Konse.

„Svaki stanovnik Konga se osjeća bolje kada u periodu kakav je izborni period tu ima evropljane koji će u neophodnih situacijama biti tu i brinuti se za održavanje mira“.

Sporna misija Bundeswehra dakle ima simboličan karakter: mi vas ne ostavljamo same. Mi želimo mir i stabilnost u Kongu, kažu evropljani.

Njemačke vojnike ne bi se trebali bojati djece vojnika, kaže Konse i dodaje da se oni nalaze na istoku zemlje.

Neki stanovnici Konga se veoma kritički odnose na misiju Bundeswehra. Takav je i ulični prodavač Tonna Gambano.

„Zaista ne znam što na trebaju. Ako se bude sve odvijalo kako treba, onda Nijemce ne trebamo. Ako dođe do nasilja, onda nam ni oni ne mogu pomoći“.

U Kinšasi će njemački vojnici zamijeniti UN-ove trupe koje bi se trebale brinuti za više sigurnosti na istoku zemlje. U tom dijelu zemlje se pobunjenici i raspuštene bande brinu za dugotrajni teror.

U Kongu dnevno od posljedica rata, gladi i često nedovoljno snabdjevenih bolnica, umire i više od 1.000 ljudi. U Kongu samo svako drugo dijete ide u školu. Saradnik UNICEF-a, Johanes Vedenig, već tri godine radi u Kongu.

„Svako četvrto dijete umre prije nego što napuni petu godinu života“.

Odgovornost za ovu mizeriju, dobrim dijelom snose i vladine trupe. One bi ustvari ljude trebale zaštiti od pobunjenika, međutim, Vedenig dodaje da je jedan od većih problema loša disciplina u nacionalnoj armiji u čijim redovima ima dosta korupcije.

Od početka UN-ove misije 1999 godine, u Kongu su život izgubila 74 pripadnika „plavih šljemova“. U svakom slučaju, ko god da pobjedi na izborima, njegovi protivnici neće se tako olako odreći vlasti i bogastva. Za mir u Kongu, biće potrebno i više od četiri mjeseca.