Šipak se okreće

Ocvalom magistru koji provodi po deset sati dnevno radeći na doktorskoj tezi umor često umjesto sna donese noćne more. Sanja on tako da je njegova disertacija došla na dnevni red Univerziteta, ali kao tačka nakon rasprave o počasnim doktoratima. A rasprava se odužila, odlučuje se o prijedlogu Fakulteta za istoriju da se nekakav planinar proglasi počasnim doktorom za izuzetan doprinos u oblasti patriotizma, jer je pronašao tragove halki na Perunu i Romaniji.

Tragovi su, veli se u obrazloženju, siguran dokaz o postojanju halki, a halke opet siguran dokaz da su se tu nekada vezali brodovi, što je opet siguran dokaz da je Bosna bila potopljena istim talasom kojim i Atlantida, a što je onda siguran dokaz da smo mi Bosanci potomci drevnih naroda i da baštinimo njihovu superiornu inteligenciju. Do danas, veli se u obrazloženju, halke su bile samo hipoteza, ali s pronalaskom tragova one su činjenica koju nauka više ne može ignorisati. Tragova, veli se dalje u obrazloženju, ima nekoliko, u nazivima toponima: zašto bi se neko selo na 1500 metara nadmorske visine zvalo Luke ako tu nisu nekad pristajali brodovi, zašto bi se selo zvalo Skomorje, ako tu nije bilo usko more, zašto bi se zaselak zvao Lađice, ako tu nisu pristajale lađe?

Zašto bi se Vujica zvala Alka ako nema halki i u okolini Šuice? Ovo je neko dobacio, na način koji je ispod dostojanstva Univerziteta, i zbog čega je na kraju sjednica prekinuta. Ocvali magistar budi se vas u znoju i bez daha, njegova tačka ostala neriješena, otvara usta kao riba na vrhu planine, krevet se pod njim ljulja kao dušek na talasima...

...Talasa se more pred njim, a on nije siguran da li je na obali Neum kod Kleka ili Ulog kod Kalinovika. Samo vidi da kako nosač aviona ulazi na rikverc u zaliv, članovi Bosanskog pomorskog društva čekaju na vezovima da prihvate konope i vežu ih za halke, ali onda (kao da je sam šejtan prebacio san na drugi kanal!) iz broda ne izlaze marinci nego ovce kratko podšišane, a na sjednici senata čita se prijedlog da se počasni doktorat nauka dodijeli nekakvom mesaru za izuzetan doprinos iz patriotizma. U njegovoj je, veli se u obrazloženju, ruci nož pero. On je hirurg koji ovcama smrt čini lakšom od života, a ljudima žvakanje lakšim od varenja. Ipak se okreće nisu riječi Galilejeve o Zemlji nego njegove o ražnju. On moču pretvara u miro i čini da krezubim osmjesi zablistaju. Njemu je posvećen Službeni put Alije Đerzeleza. O njemu je film Kad jaganjci utihnu. Aska i muk. Lakše je praznoj glavi s punim ustima. Bez peke nema nauke. E=wc2...

Ocvali magistar prevrće se pod perinom kao na gradelama, ali umor je moćan sedativ, i on propada opet u košmar...

Cvrči meso na roštilju, senat posjedao oko niskog stola, pred svakim viljuška zabodena u steon somun, a jedan glas obrazlaže prijedlog da se ministru za patriotizam dodijeli titula počasnog doktora nauka zbog otvaranja Muzeja ćevapa, u kojem evo imamo izložbu Ćevap na tlu Bosne i Hercegovine od praistorije do danas. A u policama biblioteke naslovi: Na pravi sam ti ćevap, majko, naišo... Ćevap sljezove boje... Evlija Ćevaplija... Ko je ko u ćevapa... Ćevapova kućica... Na Drini lepinja... A iz ćoška čuje se tiha pjesma: Čudna jada ko s ćevapa strada... Dva ćevapa u somunu rasla...

Magistar se budi u goloj vodi... Trlja oči, zora samo što nije pukla... Uključuje radio, kad tamo Univerizitet razmatra prijedlog da se fudbalski trener Ćiro Blažević proglasi za počasnog doktora, jer je, kako stoji u pravilima Univerziteta, dao značajan doprinos... Baš tako. Nisu se sjetili Šejtani da ga proglase za počasnog navijača Vrbanjuše, ali evo jeste univerzitet da predloži za počasnog doktora nauka. Nikome se (među pet miliona Bosanaca i šest milijardi ljudi) nije ta naučna ustanova na kraju 2009. godine poželjela prije pokloniti u Minervino ime nego uvaženom ćiropraktičaru. Jer je predstavio Bosnu na najbolji način... ujedinio reprezentaciju... Odveo u Afriku, da sadimo papriku, čuje se glas sa strane, ali ga zagluši jauk očajnog magistra, koji polako shvata da se još uvijek nije probudio.

I da možda nikad neće, jer nema buđenja iz ove more u kojoj je teorija loptanja nauka a teorija evolucije lupetanje.

Autor: Nenad Veličković

Odg. urednik: Jasmina Rose