Čin koji je opravdao Srđanovu smrt

21. januara 1993. godine grupa pripadnika Vojske Republike Srpske je legitimisala osobe na pijaci u Trebinju. Nakon što su ustanovili da je jedan od legitimisanih Alen Glavović, Bošnjak, počeli su ga maltretirati i tući. Srđan je priskočio u pomoć svom sugrađaninu Alenu, a četvorica vojnika su kundacima pušaka pretukli Srđana. Od zadobijenih batina pao je u komu, te preminuo 27. januara 1993. godine. Srđanov otac, Rade, u osmrtnici je napisao “Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost“.

„Svaki put kada se priča o Srđanu, ja ga ponovo sahranjujem kao prvog dana, ali sam svaki put ponosan na Srđana. Ne što je to moj sin - poginulo je Srđana i Srđana, ali ponosan sam što se stvara jedan simbol dobrote, blagosti u ljudskoj duši, stvara se lik koji ulijeva vjeru u čovjeka i daje mu nadu da se može živjeti u miru, slozi, razumijevanju, toleranciji, i eto, taj lik, narod hoće da nazove Srđan", priča Srđanov otac Rade Aleksić.

Sjećanje na njegovu ljudskost

Srđanu Aleksiću je posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Ulica u Sarajevu je petnaest godina nakon Srđanove smrti nazvana ulicom Srđana Aleksića. U obrazloženju je navedeno: “Bez ljudi kao što je Srđan Aleksić i njihovih herojskih djela, čovjek bi izgubio nadu u ljudskost, a bez nje naš život ne bi imao smisla“. Prolaz u Zmaj-Jovinoj ulici u Novom Sadu, također je nazvan po Srđanu i tu je postavljena spomen-ploča u znak sjećanja na njegovu ljudskost.

Srđo, sa blagim osmijehom...

Danas će mu posthumno biti dodijeljena još jedna nagrada - nagrada ''Duško Kondor'' za građansku hrabrost. Priznanje će preuzeti Srđanov otac Rade.

Nagrada '' Duško Kondor" za građansku hrabrost ustanovljena je u čast i sjećanje na neumornog i beskompromisnog borca za građansku hrabrost i simbola građanske hrabrosti Duška Kondora.

„I dan danas sve više mladog svijeta po gradovima Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije želi da to označi i da kao svoj životni moto uzme Srđanovo djelo. To je nešto vrijedno i na neki način opravdava smrt Srđana u mojim očima. Iako sam otac, smogao sam snage da to kažem“, kaže Rade Aleksić.

"Želio bih da se napravi fontana, jedan izvor, kao simbol života koji pobjeđuje smrt, pored koga bi, negdje, na nekom kamenu, sjedio Srđo, onako, sa blagim osmijehom, kao da želi da zagrli i pozdravi svakoga ko tu prođe. Potrebno je i Trebinju takvo nešto, da se izdigne kao grad dobrih, finih ljudi. Da se sjedinimo sa našim hercegovačkim kamenom, da Trebinju damo obilježje Hercegovine."

Alen Glavović, koga je spasio Srđan Aleksić, danas živi u Švedskoj, oženjen je i ima dvoje djece. Svake godine posjeti Trebinje, Srđanov grob i njegovog oca.

Autor: Sanel Kajan

Odg. urednik: Svetozar Savić