Čija je Turska?
2. maj 2007
U članku pod nazivom «Zaustaviti Abdulaha Guela znači spriječiti puč!» «Sueddeutsche Zeitung» iz Muenchena o konfliktu oko izbora turskog predsejdnika piše:
«Za sudije ustavnog suda, koji su poništili izbor Abdulaha Guela za predsjednika, bila je to najkomplikovnija ali i najteža odluka u proteklih deset godina. Čak je i sudski izvjestitelj preporučio sudijama da ne poništavaju izbore, jer za to nedostaje zakonska osnova. A zapravo radilo se o pitanju smije li parlament sadašnjeg šefa diplomatije izabrati za predsjednika ili u cijelom sporu treba da pobijedi opozicija, koja se koristila raznoraznim trikovima da omete izbore , tražeći raspisivanje novih, u nadi da će sama moći odrediti budućeg turskog predsejdnika. Opozicija je bojkotirala izbore u petak, a sud je udovoljio njenom argumentu da je za izbor turskog predsjednika u parlamentu moralo biti prisutno dvije trećine poslanika. Posljedice ovog spora za Tursku su nesagledive. Turska konačno mora riješiti problem sa vojskom, smatra kolumnista lista Miliyet Hasan Cemal i dodaje: «Ili želimo vječno ostati u drugorazrednoj demokratiji»
piše list «Sueddeutsche Zeitung» iz Muenchena. U članku pod nazivom «Ataturkovo prokockano nasljedje «Frankfurter Allgemeine Zeitung» dodaje:
«Na svom crvenom grbu Turska ima 6 bijelih strelica. One predstavljaju 6 osnovnih principa, koje je 1923-e objavio Kemal Ataturk, koji je godinu dana kasnije osnovao stranku CHP, danas opozicionu tursku partiju. Ataturk je bio briljantan državnik. Njegov nasljednik Denis Bajkal odaslao je samo jednu strelicu u tursku političku arenu. On kao propovijed ponavlja rečenicu po kojoj su ugroženi principi sekularne države. Njegovom uticaju nisu se mogli oduprijeti ni turski generali. Time je vojska postala djelotvornija opozicija, koja djeluje protiv vlade premijera Erdogana. Bajkal želi za tursku tuneški vid demokratije. Čini se da je ovo poredjenje ispravno. Jer i u Tunisu se, kada se nešto želi spriječiti, koristi fraza o ugroženosti laicističke države.
piše «FAZ». U gostujućem komentaru lista «Die Welt» pod nazivom: Čija je Turska?, čiji je autor njemački političar turskog porijekla Čem Oezdemir, se navodi:
«Turska vojska se smatra braniteljem laicističke, sekularne države. Dolaskom na vlast predsjednika iz islamsko-konzervativne partije AKP-e bio bi ugrožen i osujećen princip, po kojem je država odvojena od vjere. Stoga turski generali, bez dlake na jeziku, prijete vojnim pučem. To je tako bilo i 1960-te, 71,e, 80-te i 97-e. Ovaj put, nakon četiri godine Erdoganove AKP-a na vlasti jasno se vidi da ova partija nije islamizirala Tursku. Naprotiv, ona nastoji da joj otvori kapije za ulazak u Evropsku uniju. Prijetnja pučem ne može se opravdati ni demonstracijama. Na mirnim protestima u Istanbulu demonstranti nisu uzvikivali samo Ne! šerijatskom zakonu, već i «Ne!» vojnom puču. Generali i mladji oficiri očito se boje da približavanjem Turske Evropskoj Uniji ne budu ograničena njihova moć i kompetencije. Njihov ideološki kordinatni sistem ne može prihvatiti da neko u Briselu, vizavi ulaska u Evropsku Uniju, ograniči ili sreže suverenitet njihove zemlje.»
konstatuje «Die Welt» u gostujućem komentaru Cema Oezdemira.