Čeprkanje po kontejneru ili "kontejniranje"

Noću, kada su prodavnice zatvorene, za Razola Eramunija i Jerga Bergšteta nabavka životnih namirnica tek počinje. Sa korpom u ruci, zaštitnim rukavicama i lampama hrle ka kontejnerima, u kojima je otpad velikih diskonta i pekara, gdje počinju potragu za svježim namirnicama. U njihovoj korpi svega ima - od banana, hljeba, preko nutele i slatkiša, pa sve do cvijeća.

Kod pojedinih namirnica rok upotrebe je tek prošao, kod drugih je oštećeno pakovanje. Među mladima je ovaj vid zbrinjavanja životnim namirnicama poznat pod nazivom „kontejniranje“, jer namirnice ne potiču iz prodavnice već iz kontejnera.

U Siriji, odakle je Razol, rijetko se šta baca. On sve ovo radi iz finansijskih razloga, ali ipak smatra da je bacanje još uvijek dobrih i jestivih životnih namirnica loša navika.

„Kod banana recimo, samo jedna nije bila dobra, pa je odmah bačeno cijelo pakovanje. Isti slučaj je i sa jabukama. Živim u Kelnu, u kvartu Nipes. Svakog dana tu imate pijacu voća i povrća do 14 sati. Nakon što se pijaca zatvori, svježe voće i povrće se baca. Mnogi siromašni ljudi bi od toga mogli da žive. I kada vidim cent na podu ja ga podignem, pa zašto ne bih i jedan svjež hljeb ili pakovanje jaja!?“

Neko iz muke neko iz revolta !

Razol ima 28 godina i bez posla je, tako da mu ova vrsta snabdijevanja dobro dođe. On, između ostalog, mora da se stara o cijeloj porodici. Dok je za njega „kontejniranje“ važno za opstanak, za druge je to prilika za izražavanje političkog mišljenja. Prije svega za mlade sa alternativne scene. Oni nisu na to prinuđeni, već to rade iz drugih pobuda, kaže Jerg Bergštet.

„To je za nas jedna vrsta kulturnog prostora. To je kul. Mladi ljudi izvjesno vrijeme šetaju u majicama sa Če Gevarinim likom, „kontejniraju“ dvije godine, a zatim prestanu sa svim tim."

Na njemačkom govornom području Jerg je na samom čelu pokreta. Već 15 godina on i njegovi saborci „kontejniraju“. Ovi mladi ljudi smatraju da je krajnje nemoralno to što rade veliki super marketi. Hrana se baca u velikim količinama, dok drugi ljudi umiru od gladi.

Međutim, u Nemačkoj je „kontejniranje“ dozvoljeno samo pod određenim uslovima, naglašava advokat Mihael Bila-Betje: „Ko se bez saglasnosti vlasnika nađe na tuđem imanju može biti kažnjen. No, ukoliko su kontejneri na otvorenom prostoru onda je to legalno.“

Kažnjivo je i otvaranje zatvorenih kontejnera. Njihovo otvaranje se tretira kao krađa.

Autori: Ulrike Humel / Zorica Dragićević

Odg. urednik: Senad Tanović