Čekiću nagrada za socijalni angažman

Direktoru Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Sarajevu Smajilu Čekiću nagrada je dodijeljena u petak (03.10.2008.) u Eschweileru pored Aachena.

Nagrada se od 1997. svake godine dodjeljuje jednoj osobi koja, «nema politički mandat niti je profesionalni humanitarac, već jednostavni građanin koji se zalaže za druge» navodi NVO „Savez Europe“.

Profesor Čekić je, navodi se u obrazloženju komisije za dodjelu nagrade, osoba koja svojim radom u potpunosti ispunjava ove kriterije.

I svjedok i istraživač

U svom obraćanju profesor Čekić je rekao da je on samo jedan od znanstvenih istraživača genocida u Europi i svijetu, ali da on za tu vrstu angažmana ima i dodatne ljudske i moralne razloge, zato što, kako je naglasio, živi i radi u ljudskoj zajednici nad kojom je na kraju XX stoljeća izvršen genocid i drugi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava: „Ja sam istraživač genocida, ja sam neposredni svjedok svih zbivanja iz vremena najtežeg perioda u dosadašnjoj istoriji Bosne i Hercegovine i sljedeća stvar koju posebno želim da naglasim i to s ponosom ističem – ja sam zaista antifašista. U skladu s ovim opredjeljenjem antifašističkim se i ponašam i djelujem ne samo u nauci nego i na univerzitetu gdje odgajam brojne generacije.“

Smail Čekić je istaknuo da se vrijednosti antifašizma moraju njegovati i na državnim razinama, te da se sve antifašističke snage moraju objediniti kako bi spriječile genocide u bilo kojem kraju svijeta. Znanstveno proučavanje genocida Smail Čekić je nazvao vrlo zahtjevnim, jer „svaki istraživač holokausta, genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava mora imati visoke moralne kvalitete, zaista prije svega moralne kvalitete, a zatim dolazi stručnost odnosno naučna kompetencija i relevantnost da se može baviti tim izuzetno složenim i teškim istraživačkim problemom kao što je ta oblast.”

Poznanstvo sa Zuelchom

Za proučavanje te oblasti se već dugi niz godina zalaže i Tilman Zülch osnivač Društva za ugrožene narode. Smaila Čekića poznaje već dugo:„Na konferenciji o genocidu u Bosni i Hercegovini, nedugo nakon genocida u Srebrenici, došlo je 500 osoba sa pet kontinenata. Među njima je bilo 40 – 50 znanstvenika iz Bosne, bošnjačkih, srbijanskih i hrvatskih. Morali su proći kroz tunel, koliko se sjećam jedva 1,40 metara visok. Potom su se morali uspinjati uz Igman. Među njima je bio i Smail Čekić, no sjećam se da je bilo i ljudi koji su imali po 80 godina.“

Uskoro nakon toga će Smail Čekić postati i članom Društva za ugrožene narode i voditi jednu njihovu sekciju u BiH: „Taj kongres je bio vrlo uspješan i potpomogao je dokumentaciji genocida u Bosni i Hercegovini. Stoga sam danas sretan što će upravo gospodin Čekić dobiti ovu nagradu.

Nauka, a ne kvaziistraživanja

Profesoru Smailu Čekiću pak vrednovanje njegovog znanstvenog rada mnogo znači. Znanstveni pristup je po njemu jedini pristup koji nije podložan političkim ili ideološkim manipulacijama:„Jedini način da se istraže zločini jeste taj naučni pristup. Bez naučnog pristupa sve je drugo laž, sve su drugo manipulacije, sve je drugo politika. Vidite danas koliko se manipuliše žrtvama, identitetom, sa statusom, sa načinom izvršenja zločina, sa kategorijama žrtava. Tim pitanjima se bave kvaziistraživači, čak i privatna udruženja. Ljudi koji nemaju veze uopšte ni šta su zločini i tako dalje, a manipulišu, falsifikuju iz političkih, ideoloških ili bilo kojih drugih razloga.“